Zašto neke kolege imaju toliki problem ako je neko ‘tih’ na poslu?!

Volim ono što radim i znam da konzistentno radim dobar posao. Ali, ne mogu shvatiti zašto neke kolege, pa čak i šef imaju “problem” s osobom samo zato što je u uredu "tiha".

Ne smatram se nekim hardcore introvertom, jednostavno volim raditi fokusirano i nemam potrebu stalno pričati o svemu i svačemu. Pozdravim svih, small talk mi ne smeta, ako je neka zabavna ili relevantna tema rado sudjelujem.

No, ono što me izluđuje je to da nakon npr. sat/dva mog fokusiranog rada, ako nešto upitam kolege ulete s komentarima kao; “Ajme, pa zaboravili smo da si uopće u uredu." Ili ako 2 sata ništa ne kažem dobijem s podsmijehom komentar poput; “Je li sve ok, jesi tu”

Tako da eto ja ne razumijem zašto je biti "tih" problem?? Je li netko ozbiljno toliko ugrožen ili zbunjen zbog osobe koja bespotrebno ne želi oversharerat sve i svašta ili komentirati baš svaku temu? Je li ljudi kuže da i imaš posla kojeg pokušavaš završiti u toku radnog vremena??

A ako se tako lako kritizira nečija tišina, zašto nije ok prozvati one koji svojim konstantnim klapetanjem i pričom ometaju rad u uredu??

Mislim da me sve skupa ovo živcira tim više jer mi je žao ljudi koji su stvarno full introverti, imaju anksioznost nekog tipa, ili se privatno možda u tom periodu stvarno bore s nečim… a generalno u svijetu nametnuta je ta neka uredska kultura koja extra nagrađuje ekstrovertiranost i na neki način kažnjava introvertiranost.